Lijeve klijetke hipertenzija tj
Hipertenzija i fibrilacija atrija Kolovoz 28, Prof.
- Što kriju brojke s tlakomjera | imcites.com
- Dženana Rezaković , dr.
Josip Vincelj dr. Fibrilacija atrija povezana je s pet puta većim rizikom za možadni udar, tri puta većim rizikom za zatajenje srca i dva puta veći rizikom za smrtni ishod.
Nepotpuno razjašnjeni mehanizmi
Arterijska hipertenzija čvrsto je povezana s fibrilacijom atrija. Iako je dobro poznata povezanost između hipertenzije i fibrilacije atrija, brojni patogenetski mehanizmi za visoki rizik fibrilacije atrija u hipertoničara još nisu u potpunosti jasni.
U bolesnika s hipertenzijom nastaju elektrofiziološke promjene u srcu, globalne i regionalne koje lako induciraju nastanak fibrilacije atrija.
Uz promjene lijeve klijetke u hipertenziji nastaju i promjene lijevog atrija tj. Ove promjene uključuju povećanje tlaka u atriju, zadebljanje stijenke atrija, fibrozu i dilataciju atrija.
Što nam čini visok tlak
Ove kompleksne lijeve klijetke hipertenzija tj promjene atrija i promjene kontraktiliteta uz elektrofiziološke promjene dovode do nastanka fibrilacije atrija u hipertoničara. Lijeve klijetke hipertenzija tj s hipertenzijom i fibrilacijom atrija imaju visoki rizik za moždani udar bilo da se radi o asimptomatskoj ili simptomatskoj fibrilaciji atrija.
Pad krvnog tlaka izaziva lučenje renina bubrežnog enzima. Renin zatim aktivira angiotenzin hormon koji dovodi do suženja vazokonstrikcije mišićnog sloja malih krvnih žilica arteriola najmanjih ogranaka arterija na periferiji, povećavajući tako krvni tlak. Renin zadržava vodu u tijelu, time se volumen krvi u žilama povećava i tako se povisuje krvni tlak. Bubrezi na nekoliko načina mogu regulirati krvni tlak. Ukoliko se vrijednost krvnog tlaka povisi, bubrezi počinju izlučivati veću količinu soli i vode.
Hipertenzija je potencijalni i neovisni čimbenik rizika za ishemijski i hemoragijski moždani udar. U fibrilaciji atrija hipertenzija je neovisni čimbenik rizika za moždani udar, a bolesnici s ove dvije bolesti imaju veći rizik za moždani udar ako ih usporedimo s bolesnicima koji su bez ovih bolesti.
zadebljanje lijeve klijetke
Rezultati studije SPAF III pokazuju povećani rizik za moždani udar i druge embolijske događaje u bolesnika s fibrilacijom atrija i hipertenzijom.
Na pojavnost fibrilacije atrija u hipertoničara utječe renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, inflamacija, fibroza i hipertrofija miokarda.
Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok primarna, esencijalna ; hipertenzija poznata uzroka sekundarna najčešće je udružena s bubrežnim bolestima. Obično nema simptoma osim ako su vrijednosti krvnog tlaka izrazito visoke ili ako hipertenzija dugo traje. Dijagnosticira se sfigmomanometrijom. Različitim pretragama može se tražiti uzrok, procijeniti oštećenje te utvrditi druge kardiovaskularne rizične faktore. Liječi se promjenom načina života i farmakoterapijom diuretici, β—blokatori, ACE—inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora tipa II te blokatori Ca—kanala.
Aldosteron osim utjecaja na lijeve klijetke hipertenzija tj utječe također na inflamaciju, nekrozu, fibrozu, odlaganja kolagena i na hipertrofiju lijeve klijetke. Rezultati brojnih hipertenzije i fizioterapiju pokazuju značajan utjecaj aldosterona na fibrilaciju atrija.
Na hipertrofiju lijeve klijetke utječu bilo primarni aldosteronizam ili sekundarni hiperaldosteronizam,a također i na fibrozu miokarda. Zbog toga nastaje posljedična dijastolička disunkcija lijeve klijetke i povećanje tlaka u lijevom atriju, što je sve zajedno podobno za nastanak fibrilacije atrija.
Brojne eksperimentalne i opservacijske studije dale su dokaze o direktnoj ulozi aldosterona i mineralokortikoida u nastanku fibroze miokarda, oštećenja provodnog sustava srca i utjecaja na nastanak fibrilacije atrija.
Dijastolička disfunkcija srca - 1. dio
Optimalno liječenje hipertenzije uz ciljne vrijednosti krvnog tlaka smanjuje rizik za moždani udar u bolesnika s fibrilacijom atrija. Rezultati epidemioloških studija podupiru intenzivnu kontrolu krvnog tlaka s lijekovima blokatorima renin-angotenzin-aldosteronskog sustava za smanjenje rizika za fibrilaciju atrija. U zaključku možemo naglasiti važnost lijeve klijetke hipertenzija tj otkrivanja i optimalnog liječenja hipertenzije u svih bolesnika s fibrilacijom atrija zbog smanjenja rizika za moždani udar.
U bolesnika s hipertenzijom i fibrilacijom atrija uz optimalnu antihiperetnzivnu i antikoagulantnu trerapiju značajno smanjujemo rizik za moždani udar. Ocijenite članak Ocjena 3.
