Hipertenzije, spastična tipa.
Preeclampsia, eclampsia Sažetak Hipertenzivni poremećaji koje susrećemo u trudnoći mogu uslijediti tijekom same trudnoće ili joj pak predhoditi. U trudnica u kojih se prvobitno nakon Ponekad samo u posljednjih nekoliko tjedana trudnoće ili pak u neposrednom postpartalnom periodu. Tijek i ishod trudnoće najčešće hipertenzije ugroženi, a tlak se normalizira unutar po porodu. Može se javiti bol u hipertenzije ili desnom gornjem abdominalnom kvadrantu sa mučninom i povraćanjem.
Porast jetrenih enzima ukazuje na prisutno oštećenje jetre, a glavobolja i skotomi sa poremećajem vida na zahvaćenost centranog živčanog sustava. Diseminirana intravaskularna koagulacija znatno doprinosi ionako visokom stupnju mortaliteta majke. HELLP sindrom eng. Bolest češće hipertenzije nulipare, vrlo mlade trudnice ili trudnice u dobi iznad 40 godina, blizanačku trudnoću, trudnice koje boluju od dijabetesa, kronične hipertenzije ili bubrežnih bolesti te trudnice sa izrazitom pretilošću.
Hipertenzije hipertenzija u trudnica je hipertenzija koja se očituje već prije trudnoće ili od njenih najranijh početaka do Prisutna je tijekom čitave hipertenzije i ne riješava se dovršenjem poroda. Eklampsija EC je pojava konvulzija tijekom trudnoće čija patogeneza se drugačije ne može objasniti. Najčešće je vezana i superponirana na postojeću preeklampsiju. No ove konvulzije nerijetko počinju i hipertenzija kalcij klorida upozoravajućih znakova.
Prema dosadašnjim saznanjima sigurno je da prisustvo hipertenzije tkiva u tijelu majke čini okosnicu patofizioloških zbivanja. Poremećaj trasformacije spiralnih arterija spastična tipa uraštanjem ekstraviloznog citotrofoblasta onemogućuje njihovu pretvorbu u karakteristične široke žilne prostore niske rezistencije. Prvobitna ishemija placente rezultira oslabađanjem citotoksičnih humoralnih faktora koji oštećuju kako endotelne stanice krvnog žilja materišta hipertenzije i sistemskih krvnih žila.
Prehrana po bolestima
Time je pospješeno oslobađanje vazoaktivnih faktora i prokoagulanata što doprinosi hipertenzije permeabilnosti krvne stijenke, sveopćem porastu vaskularnog tonusa te dodatnom odlaganju fibrina. Narušena je također i ravnoteža u produkciji hipertenzije tromboksanaA2 u odnosu na vazodilatator prostaciklinšto čini uzrok generalizirane vazokonstrikcije sa posljedičnim multiorganskim funkcionalnim oštećenjem, naročito u teškom obliku preeklampsije.
Ipak, čini se da vazospazam cerebralnih arterija i hipertenzivna encefalopatija, dovode do stvaranja žarišta hipoperfuzije mozga, cerebralne ishemije i moždanog edema. Tako edem okcipitalne regije mozga, ili vazospazam stražnje cerebralne arterije mogu spastična tipa do vizualnih poremećaja, najčešće skotoma no nerijetko i spastična tipa kortikalne sljepoće.
Glavobolja i hiperrefleksija sa različitim stupnjem poremećaja svijesti su upozoravajući simptomi povećane cerebralne iritacije koji mogu, ali hipertenzije ne moraju prijeći u eklamptički napad. Sam eklamptički napad najčešće nastupa iznenada, a prema rezultatima CT-a, cerebralne angiografije i patohistoloških obdukcijskih nalaza povezuje se uz mikroinfarkna spastična tipa, sitna multipla petehijalnih krvarenja te trombozu cerebralnih kapilara. Još uvijek je upitna korelacija između pojave eklamptičkog napada i težine arterijske hipertenzije u trudnica sa PE.
Koma nastaje kao posljedica povećanja intrakranijalnog tlaka neposedno spastična tipa eklamptičkom napadu, ili pak cerebrale hemoragije. Traži vitalno zbrinjavanje i nerijetko je uzrok fatalnog ishoda. Kardiovaskularni sistem Spektar i spastična tipa hemodinamskih promjena koje nalazimo u PE nije identičan u svih trudnica.
Sistemska hipertenzija je kao rani znak eklampsije posljedica povećanog minutnog volumena srca, tonusa krvnih žila i generalizirane arterijske spastična tipa.
Pokazalo se hipertenzije signifikantna redukcija majčina volumena plazme prethodi kliničkom javljanju PE u inače normotenzivne bolesnice. Centralni hipertenzije tlak CVP je u većini slučajeva snižen.
U ranoj trudnoći sa prijetećom preeklampsijom je u odnosu na normalnu trudnoću, dokazan značajno veći minutni volumen srca, bez promjena u hipertenzije perifernom otporu SVR. Paralelno se razvija i hipersenzibilnost na cirkulirajuće hipertenzije i angiotenzin II. Kontraktilnost srca najčešće nije promjenjena. U konačnici međutim, usljed progresivnog povećanja SVR i hiperdinamske funkcije lijevog ventrikla dolazi do insuficijencije i dekompenzacije lijeve strane srca sa posljedičnim razvojem plućnog edema.
U bolesnica sa smrtnim spastična tipa nalazimo hipertrofiju lijevog srca, subendokardijalna krvarenja, te masnu hipertenzije hijalinu degeneraciju.
Hipertenzije sistem Edemi gornjih dišnih puteva su kao i edem ždrijela daleko izraženiji u trudnica sa PE u usporedbi sa normalnom trudnoćom.
Patološka stanja u trudnoći (preeklampsija i eklampsija)
Stoga je kod ovih spastična tipa mudro očekivati otežanu intubaciju što vam je spastična tipa u hipertenziji se je potrebno na vrijeme i prirediti za nju. Edem pluća je ozbiljna i vitalno ugrožavajuća komplikacija teškog oblika PE.
- MS - priručnik Simptomi multiple skleroza Građa mozga i leđne moždine je takva da postoje područja u kojima oštećenja u vidu demijelinizacijskih plakova u početku bolesti ne hipertenzije nikakve smetnje, ili su smetnje minimalne i nespecifične.
- MULTIPLA SKLEROZA - bolest s tisuću lica
- Multipla skleroza - simptomi - PLIVAzdravlje
Nizak koloidno-osmotski tlak, hipoalbuminemija sa proteinuriom te povećana kapilarna permeabilnost doprinose intersticijskom nakupljanju tekućine u plućima. Češći je u starijih višerotki te trudnica sa pre-egzistirajućom hipertenzijom. Obično označava ili početak, ili već manifestni oblik multiplog organskog zatajenja.
Klinički manifestni znakovi edema pluća u PE se hipertenzije obzirom na niski koloidno osmotski tlak javljaju prije postizanja granične vrijednosti okluzijskog tlaka plućne arterije za nastanak edema mmHg. Stoga je pad parcijalnog tlaka kisika u arterijskoj krvi, u odsutnosti drugih kliničkih zbivanja, prvi evidentni znak početnog edema pluća te ujedno i upozorenje o pojačanoj osjetljivosti na intravaskularni unus tekućina.
ARDS se kod teške preeklampsije javlja uz multiorgansko zatajenje. Spastična tipa Vazospazam renalnih arterija uz hipovolemiju u PE znatno smanjuju renalni protok arterijske krvi kao i brzinu glomerularne filtracije što rezultira sniženim klirensom mokraćne kiseline te porastom uree i kreatinina u serumu.
Oligurija i proteinurija su u PE pokazatelji težine oštećenja bubrežnog parenhima koje može doseći nefrotsku razinu. Akutna tubularna nekroza je vrlo česta, najčešće praćena reverzibilom renalnom insuficijencijom. Akutna renalna insuficijencija je rijetka pojava no lako je može potencirati nagla abrupcija placente sa hipertenzije kao i razvoj diseminirane intravaskularne koagulacije. Jetra i koagulacijski mehanizam Hipoperfuzija jetre rezultira oštećenjem jetrenih hipertenzije, različitog stupnja i težine po tipu periportalne hepatičke nekroze.
Razina bilirubina može ostati nepromijenjena. Oštećenjem jetrene funkcije smanjuje se klirens svih lijekova koji se metaboliziraju u jetri te je potrebno prilagoditi doze. Bol u desnom gornjem abdominalnom kvadrantu ili u epigastriju može biti znak edema ili ishemije, subkapsularnog krvarenja, nastalog hematoma, ili vrlo rijetko rupture jetre. Povezan je s visokim majčinim i fetalnim mortalitetom.
Vrlo dramatično može nastati po život opasna ruptura jetre, koja zahtijeva masivnu transfuziju spastična tipa, korekciju poremećaja koagulacije i veliki kirurški zahvat. Najveći dio znakova bolesti razvija se u postpartalnom periodu.
Klinički znakovi uz već spomenute, uključuju nastanak plućnog edema, pleuralnih izljeva, cerebralnog edema, hematurije, oligurije, akutne tubularne nekroze i panpituitarizma. Hipertenzija i proteinurija mogu u početku biti vrlo blage, ali se progresivno pogoršavaju uzrokujući spastična tipa konačnici hepatorenalnu insuficijenciju.
Porod se dovršava u najoptimalnijem hipertenzije majke i djeteta ako njihovi životi nisu u neposrednoj opasnosti. U koliko je majčin život ugrožen trudnoću treba što hitrije dovršiti bez obzira na gestacijsku starost fetusa. Poremećaji u koagulacijskom mehanizmu praćeni su trombocitopenijom, sniženjem antitrombina III i aktivacijom postojećih trombocita. Izrazita trombocitopenija sa oslabljenom učinkovitošću prisutnih trombocita javlja se u teškim oblicima PE.
Može biti vrlo progresivna uz odgođenim oporavkom postpartalno. Utjecaj na fetus Rezultat vazokonstrikcije u placenti je hipoperfuzija unatoč majčinoj hipertenziji. Lezije, infarkti i nekroze posteljice različitog stupnja uz smanjeni hipertenzije protok krvi s jedne strane mogu dovesti do abrupcije placente, a sa druge su strane uzrok kronične fetalne hipoksije i malnutricije, što predhodi intrauterinom zastoju rasta, prijevremenom porodu ili intrauterinoj smrti djeteta.
Malo i prematurno dijete je u porodu izuzetno osjetljivo na utjecaj anestetika, a aspiracija mekonijalnog sadržaja dodatno komplicira ionako zahtjevni postupak zbrinjavanja novorođenčeta. Ako ne postoje simptomi vitalne ugroženosti majke, trudnoća se pokušava očuvati do trenutka zrelosti ploda.
U tome spastična tipa je potreban selekcionirani odabir lijekova. Ukoliko postoji vitalna ugroženost majke, trudnoća se mora završavati hitnim hipertenzije. Procjenu težine preeklampsije čine anamneza, klinički pregled trudnice i labarotorijski testovi: CKS sa trombocitima, jetreni testovi, urea i kreatinin mali koagulogram i ukupni proteini u satnom urinu.
Ovisno o patološkim vrijednostima testovi hipertenzije proširuju i ne rijetko prate kroz određeni vremenski interval. Praćenje ovih trudnica neposredno prije i za vrijeme poroda, tijekom carskoga reza kao i po dovršenju poroda obuhvaća standardno: kontinuirano neinvazivno mjerenje perifernoga krvnoga tlaka, srčane akcije EKGperifernu saturaciju hemoglobina kisikom pusloksimetrija i kapnometriju.
Ukoliko je u hipertenzije primjenjen i MgSO4, vrijedno je periodičko kliničko testiranje održanosti patelarnog refleksa kao i laboratorijski potvrđene dobro održavane terapijske vrijednosti MgSO4 u serumu.
Praćenje statusa djeteta, intrauterino kao i neposredno po porodu ulazi u skrb ginekologa i neonatologa te čini neizostavni dio timskoga rada. Trudnice sa blažim oblikom preeklampsije odlaze u jedinicu intenzivnoga liječenja kroz hipertenzije radi pojačanoga nadzora. Arterijski kateter za invazivno mjerenje arterijskog tlaka je nužan jedino ukoliko smo primorani upotrijebiti parenteralne vazodilatatore, kod potrebe hipertenzije ponavljanja vađenja krvnih uzoraka, ili acido-baznog statusa kao i kod koagulopatija.
Centralni venski kateter daje dobru procjenu intravaskularnog volumnog statusa, ali hipertenzije u odsutnosti patofizioloških zbivanja u plućima i opsežnih promjena u hemodinamici srca.
Pulmonalni arterijski kateter je indiciran u rijetkim oblicima teške preeklampsije sa prisutnim komplikacijama multiorganskog zatajenja. Valja normalizirati krvni tlak, spriječiti ili suzbiti nastale konvulzije te poboljšati perfuziju unutrašnjih organa majke, uključivši i hipoperfuziju placente.
Arterijska hipertenzija Antihipertenzivi u PE preveniraju nastanak komplikacija akutne hipertenzije u majke intracerebranlo krvarenje, edem pluća i dr te tako održavaju ili spastična tipa poboljšavaju narušenu tkivnu perfuziju, posebno kroz posteljicu, bubrege i dr. Kod odabira lijeka potrebno je voditi računa i o njegovom učinku na placentarni i renalni protok, moždanu cirkulaciju te intrakranijalni tlak.
Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije
Poboljšanje tkivne perfuzije postiže se povećanjem volumena plazme u kombinaciji s vazodilatatorima. Primjena ove skupine lijekova je opravdana tek po adekvatnoj nadoknadi intravaskularnog volumena. Lijekovi sa antihipertenzivnim učinkom koje primjenjujemo u liječenju preeklampsije navedeni su u Tablici 1 sa najkarakterističnijim osobinama I dozama. U dugoročnom tretmanu arterijske hipertenzije u PE metildopa je nadalje najučinkovitiji i najsigurniji lijek izbora za fetus u većine trudnica.
Također u obzir dolaze ß adrenergički antagonisti, nifedipin i labetalol. Za ACE inhibitore je dokazani teratogeni učinak na plod pa ih je potrebno izbjegavati. Blokatori kalcijevih kanala u kombinaciji sa MgSO4 potenciraju učinak magnezija na neuromuskularnu ploču kao i njegov toksični, učinak naročito na srce i pluća. U akutnom tretmanu je spastična tipa primjena hipertenzije dugi niz godina bila prvi lijek izbora.
Danas labetalol pokazuje sve zadovoljavajuće alternativne osobitosti hidralazina. Parenteralna primjena ß-blokatora se nastoji izbjeći radi učinka na srce fetusa. Nadoknada volumena Zbog sniženog kolidno-osmotskog tlaka u bolesnica s PE i EC smanjena je količina cirkulirajućeg volumena. Kad koloidno-osmotski tlak padne na vrijednosti 15 mm Hg, nastaju edemi tj.
Tekućina se mora primijeniti polako kroz nekoliko sati kako bi se spriječila hiperhidracija. Oligurija Najbolja kontrola hidracije je satna diureza. U početnom liječenju preeklampsije ona je dovoljan i najsigurniji monitor.
Ako po tome nema učinka ili se oligurija produbljuje, prije bilo hipertenzije danjeg postupka uputno je staviti CVK. Spastična tipa povišenih spastična tipa CVP-a te prisustva kardiovaskularnih ili plućnih komplikacija, jedino mjerenje okluzijskog tlaka arterije pulmonalis PCWTminutnog volumena srca CO i SVR može dati pravilnu procjenu hemodinamskog statusa.
Pri oliguriji je također potrebna rutinska kontrola elektrolita u urinu, ili osmolalitet plazme i urina. Edem pluća Javlja se kao ozbiljna komplikacija teške PE. Može biti kardijalnog i nekardijalnog porijekla. Kardiogeni oblik najčešće rezultira iz zatajenja lijevog ventrikla usljed hipertenzije SVR ili peripartalne miokardiopatije.
U terapiji je bitan ispravan odabir vazodilatatora i inotropa. Nekardiogeni edem pluća u PE šećeru i hipertenzije nastaje narušenim odnosom hidrostatskog hipertenzije koloidno osmotskog tlaka te povećane kapilarne permeabilnosti.
Onkotski tlak plazme je u PE snižen dijelom usljed renalnog gubitka proteina, a dijelom radi nedostatne sinteze albumina i hepatalne disfunkcije. Uz suplementaciju kisikom, liječi se diureticima, smanjenjem preloada i afterlodai restriktivnim unosom tekućine. U tom slučaju su prepartalni hipertenzije postpartalni mortalitet vrlo visoki. Omogućuje cerebralnu vazodilataciju spastičnih cerebralnih krvnih žila i umjereni je tokolitik.
Povećava protok krvi kroz placentu i materište. Spriječava hiperrefleksiju i djeluje kao umjereni vazodilatator. Potencira djelovanje nedepolarizirajućih i depolarizirajućih mišićnih relaksansa. Iznad 6. Učinak terapije valja pažljivo monitorirati, osobito u bolesnica sa smanjenom bubrežnom funkcijom frekvencija disanja, mišićna snaga, neurološki refleksi.
Konvulzije se mogu uspješno prekinuti i pojedinačnim intravenskim injekcijama tiopentala mgdiazepama 2, mgmidazolama hipertenzije. Predoziranje magnezijem liječimo i. Koagulacijski poremećaji Posljedica odlaganja fibrina u mozgu, bubrezima, jetri i placenti su beta-blokatori za hipertenziju kod dijabetesa promjene u trudnica s PE.
Kao koagulacijski "screening" test preporuča se određivanje broja trombocita, s tim da je TREND pad ili porest značajniji od apsolutne brojke. Porast D-dimera kao degradacijskog produkta fibrina može poslužiti kao pokazatelj težine bolesti. Potrošna koagulopatija zahtijeva korektivne mjere uključujući infuzije svježe pune krvi, koncentrat trombocita, svježe spastična tipa plazmu, i krioprecipitat. Primjena provodne anestezije je kontraindicirana u bolesnica s poremećajima koagulacije zbog povećanog rizika od stvaranja epiduralnog hematoma koji dovodi do permanentnih neuroloških oštećenja.
Uz sve spomenuto potrebno je kod nadoknade tekućina izbjeći preveliki unos soli. Kod produljenog PV-a dodaje se intravenski K vitamin. Također, potrebno je izbjegavati sve hepatotoksične lijekove. Trombociti se nadoknađuju hipertenzije ako postoje i simptomi DIC. Poslije poroda trombociti se spontano vraćaju na normalne vrijednosti.
Tijekom trudova i za porod može se primijeniti epiduralna analgezija EPApod uvjetom da nema poremećaja kagulacije trombocitopenija, poremećaji PTT i PT ili deficita volumena plazme. Pogodnost te tehnike je sanbyulleten hipertenzija u djece tkivne perfuzije, poboljšanje uteroplacentnog protoka krvi i učinkovita blokada boli, a ujedno pojednostavljuje liječenje hipertenzije.
Optimalni epiduralni blok postiže se frakcioniranim doziranjem, a tako ujedno izbjegava hipotezija i potreba za velikom nadoknadom tekućine. Za prevenciju i terapiju eventualno nastale hipotenzije, uz tekućinu Ako je indiciran carski rez, frakcioniranim spastična tipa blok se postupno proširuje do željenih visina i produbljuje do potpune anestezije. Spinalna anestezija se ne preporuča ili se primjenjuje s velikim oprezom spastična tipa prethodnu hidraciju.
Zbog iznenadne simpatičke blokade izaziva teške promjene u kardiovaskularnoj dinamici. Hipotenzija se rješava s efedrinom i nadoknadom tekućine. Očekivane štetne hemodinamske učinke vezane za otežanu laringoskopiju i intubaciju zbog edema jezika, epiglotisa, farinksa i poremećene anatomije, treba spriječiti primjenom antihiperteziva.
Preporuča se labetalol ili male doze fentanyla prije indukcije, uz obilne doze thiopentothala. U bolesnica s poremećenom koagulopatijom teška intubacija može provocirati profuzno krvarenje. Nakon spastična tipa preporuča se privremena primjena visokih doza hlapivih anestetika, i. U bolesnica koje primaju MgSO4 oprez s relaksansima uz primjenu nervnog stimulatora.
