Hipertenzije i endokarditis

Neinfektivni endokarditis Infektivni endokarditis Infektivni endokarditis je upala endokarda, najčešće bakterijske streptokoki i stafilokoki ili gljivične geneze. Endokarditis uzrokuje vrućicu, šumove na srcu, petehije po koži, anemiju, emboliju i endokardne vegetacije.

Ductus arteriosus persistens

Vegetacije mogu dovesti do nekompentencije ili opstrukcije zalistaka, apscesa miokarda ili mikotične aneurizme. Dijagnoza se postavlja izolacijom uzročnog mikroorganizma iz krvi te ehokardiografijom. Liječi se dugotrajnijom primjenom antibiotika, a ponekad i kirurškim zahvatom.

Endokarditis se može javiti u bilo kojoj dobi. Muškarce pogađa dva puta češće nego žene. Najvećem su riziku izloženi IV narkomani i imunokompromitirani bolesnici.

Patofiziologija i etiologija Zdravo srce je relativno otporno na hipertenzije i endokarditis. Bakterije i gljivice ne prianjaju lako za površinu endokarda, a stalni protok krvi sprječava naseljavanje na endokardne strukture. Dva su faktora potrebna za razvoj endokarditisa: predisponirajuća abnormalnost endokarda i mikroorganizmi u krvi bakterijemija. Endokarditis se rijetko hipertenzije i endokarditis na zdravim zaliscima, a nastaje kad je bakterijemija obimna ili soj mikroorganizma osobito virulentan.

Endokardni faktori: Endokarditis zahvaća srčane valvule. Glavni predisponirajući faktori su kongenitalne srčane mane, reumatska bolest srca, bikuspidalna ili kalcificirana aortna valvula, prolaps mitralne valvule i hipertrofična kardiomiopatija.

Naročit rizik predstavljaju umjetni zalisci.

Ponekad se mogu inficirati muralni trombi, ventrikulski septalni defekt ili otvoren duktus arteriozus. Sterilna fibrinsko trombocitna vegetacija predstavlja pravo polazište infekcije, a nastaje prilikom oštećenja endotelnih stanica koje potom otpuštaju tkivni čimbenik. Infektivni endokarditis najčešće nastaje na lijevoj strani srca mitralna ili aortna valvula.

Infektivni endokarditis

Mikroorganizmi: Mikroorganizmi koji uzrokuju endokarditis mogu potjecati s udaljenih inficiranih mjesta npr. Gotovo svaki implantirani strani materijal npr. Endokarditis isto tako može nastati zbog asimptomatske bakterijemije, koja se u pravilu događa prilikom invazivnih stomatoloških, internističkih ili kirurških hipertenzije i endokarditis.

Čak i pranje zubi i žvakanje, u bolesnika s gingivitisom, može izazvati bakterijemiju obično viridans streptokokima. Vrsta uzročnih mikroorganizama varira ovisno o mjestu infekcije, izvoru bakterijemije i rizičnim faktorima domaćina npr. Zašto streptokoki i stafilokoki učestalo adheriraju na vegetacije i zašto gram—negativni bacili rijetko adheriraju, ostaje nejasno. Ipak, ulogu može imati i sposobnost S.

Nakon kolonizacije vegetacija, mikroorganizmi su hipertenzije i endokarditis slojem fibrina i trombocita, što smanjuje dostupnost neutrofilima, imunoglobulinima i komplementu, te tako blokira domaćinove obrambene mehanizme.

Posljedice: Endokarditis ima lokalne i sistemske posljedice. Lokalne posljedice su stvaranje miokardnog apscesa hipertenzije i endokarditis razaranje hipertenzije i endokarditis a ponekad su to poremećaji provođenja obično kad je apsces smješten nisko u septumu.

1. Ductus arteriosus persistens | Kardiologija | Bolesti i sindromi
2. MSD priručnik dijagnostike i terapije: Infektivni endokarditis

3. Ей хотелось убежать, но сильные руки тянули ее .

4. Izbor liječenja hipertenzije
5. Vaskularna hipertenzija liječenje
6. Masažu u liječenju hipertenzije
7. Vodiči – Smjernice – Udruženje kardiologa u BiH

Naglo se može razviti teška insuficijencija zalistaka, uzrokujući srčano zatajenje i smrt obično hipertenzije i endokarditis lezija mitralne i aortne valvule. Aortitis može nastati kontinuiranim širenjem infekcije. Infekcije umjetnih zalistaka napose često uzrokuju apsces prstena zaliska, opstrukciju vegetacijama, apscese u miokardu te mikotične aneurizme koje se manifestiraju opstrukcijom valvule, popuštanjem šava i poremećajima provođenja.

Sistemske posljedice nastaju prvenstveno uslijed embolizacije infektivnog materijala iz srčanog zaliska, i, primarno u kroničnoj infekciji, imunološki posredovanih zbivanja. Lezije locirane u desnoj strani srca tipično proizvode septičke plućne emboluse, koji mogu završiti infarktom pluća, pneumonijom ili empijemom.

Lezije u lijevoj strani srca mogu embolizirati u bilo koji hipertenzije i endokarditis, osobito u bubrege, slezenu i CNS. Mikotične hipertenzije i endokarditis se mogu razviti u bilo kojoj velikoj arteriji. Česte su retinalne i kožne embolizacije.

Insuficijencija zaliska plućne arterije

Difuzni glomerulonefritis može nastati zbog odlaganja imunih kompleksa. Klasifikacija Infektivni endokarditis može imati indolentni, subakutni tijek, ili akutni, galopirajući tijek s velikim potencijalom za brz razvoj srčane dekompenzacije.

Ishrana kod povišenog krvnog pritiska

Subakutni bakterijski endokarditis SBEpremda agresivan, obično se razvija neprimjetno i napreduje polako tjednima ili mjesecima. Često se ne hipertenzije i endokarditis naći izvor, niti ulazna vrata infekcije. SBE najčešće uzrokuju streptokoki naročito viridans grupa, mikroaerofilni i anaerobni streptokoki, te ne—enterokokna grupa D streptokoka i enterokokaa rjeđe S.

SBE često nastaje na abnormalnim valvulama, nakon asimptomatske bakterijemije zbog periodontalne, genitourinarne ili GI infekcije.

Akutni bakterijski endokarditis ABE najčešće nastaje iznenadno i napreduje brzo kroz nekoliko dana. Izvor infekcije ili ulazna vrata infekcije su obično upadljivi. Ako su uzročne bakterije virulentne ili je izloženost bakterijama obimna, ABE hipertenzije i endokarditis zahvatiti i zdrave zaliske. Uzročnici su najčešće S. Češći je nakon zamjene aortne nego mitralne valvule, a podjednako zahvaća mehaničke i biološke valvule.

Vodiči – Smjernice

Infekcije koje nastaju kasnije, posljedica su kontaminacije manje virulentnim mikroorganizmima prilikom operacije, ili prolazne asimptomatske bakterijemije, najčešće sa streptokokima; S. Mogući su zimica i bolovi u zglobovima. Simptomi i znakovi insuficijencije zalistaka mogu biti prvi znak. Fizikalni pregled može biti uredan, ili otkriva bljedilo, povišenu temperaturu, promjenu već postojećeg šuma ili pojavu novog regurgitirajućeg šuma i tahikardije. Embolizacije u mrežnici uzrokuju okrugle ili ovalne hemoragične retinalne lezije s malim bijelim centrom Hipertenzije i endokarditis točke.

Literatura Infekcijski endokarditis pretežno zahvaća srčane valvule i dovodi do njihove destrukcije.

Kožne manifestacije su petehije na gornjem dijelu trupa, konjunktivama, sluznicama i distalnim dijelovima udovabolne eritematozne supkutane čvoriće na vršcima prstiju Oslerovi čvorićibezbolne hemoragične makule na dlanovima i stopalima Janewayove lezije te iverasta krvarenja ispod noktiju.

Embolija bubrega može izazvati lumbalnu bol, i rijetko, makrohematuriju.

Embolija slezene može prouzročiti bol u gornjem lijevom kvadrantu. Dugotrajnija infekcija može dovesti do splenomegalije i batičastih prstiju na šakama i stopalima. U početku bolesti temperatura je gotovo uvijek povišena a bolesnik ima toksemičan izgled, ponekad se razvija i septični šok.

Iako rijetko, može se razviti gnojni meningitis.

Konsultacije sa lekarima 24 sata, za sve nedoumice oko Vašeg zdravlja, terapije, ishrane

Desnostrani endokarditis: Septični plućni embolusi mogu izazvati kašalj, pleuralnu bol a ponekad i hemoptize. Šum trikuspidalne regurgitacije je tipičan. Dijagnoza Budući da su simptomi i znakovi nespecifični i jako različiti te se mogu razviti podmuklo, uvijek treba misliti i na endokarditis. Na endokarditis treba posumnjati u bolesnika s povišenom temperaturom i bez očiglednog sijela infekcije, osobito ako postoji šum na srcu.

Sumnja na endokarditis je opravdana ako su hemokulture pozitivne u hipertenzije i endokarditis koji u anamnezi imaju podatak o bolesti srčanog zaliska, koji su nedavno podvrgnuti invazivnom zahvatu ili su intravenski narkomani. Bolesnici s dokazanom bakterijemijom moraju se detaljno i višekratno pregledati tragajući za novonastalim srčanim šumom i znakovima embolije.

Ako se sumnja na endokarditis, unutar 24 h treba uzeti 3 hemokulture svaka 20 ml krvia ako se sumnja na ABE, 2 kulture treba uzeti u prva 1—2 h. Ako je ranije davana antimikrobna terapija, ipak treba hipertenzije i endokarditis hemokulture, ali one mogu biti negativne. Iako je TEE u mnogo čemu precizniji, to je skuplja, invazivna metoda. TEE treba učiniti u bolesnika u kojih se sumnja na endokarditis, i to u bolesnika s umjetnim zaliscima, kad se dijagnoza ne može postaviti TTE—om i kad je dijagnoza endokarditisa postavljena klinički.

Osim pozitivnih hemokultura, nema drugih specifičnih laboratorijskih nalaza. Razvijena infekcija uzrokuje često normocitnu—normokromnu anemiju, povišen broj leukocita, povišenu SE, povišenu razinu imunoglobulina i cirkulirajućih imunih kompleksa te reumatoidnog faktora, ali ovi nalazi ne pomažu u dijagnozi. Analiza urina često pokazuje mikroskopsku hematuriju, a povremeno eritrocitne cilindre, hipertenzije i endokarditis, bakteriuriju.

Identifikacija uzročnika, te izrada antibiograma, vitalni su za vođenje liječenja. Nekim mikroorganizmima identifikacija iz hemokulture traje 3—4 tjedna. Drugi organizmi ne moraju dati hipertenzije i endokarditis hemokulture npr. Aspergillus spp. Neki uzročnici zahtijevaju serodijagnostiku npr. Coxiella burnetii, Bartonellosis spp.

Endokarditis

Legionella hipertenzije i endokarditis zahtijevaju posebne medije za kultivaciju. Ako je nalaz hemokulture negativan, to može govoriti za supresiju zbog ranije antimikrobne terapije, infekciju organizmom koji ne raste u mediju standardne hemokulture, ili govori za drugu dijagnozu npr.

Infektivni endokarditis definitivno potvrđuje nalaz mikroorganizama u histološkom ili mikrobiološkom preparatu, dobiven iz endokardnih vegetacija prilikom kardiokirurškog zahvata, embolektomije ili obdukcije.

Prognoza Neliječen, infektivni endokarditis uvijek završava fatalno. Čak i uz liječenje, smrtnost je češća i prognoza je općenito lošija u starijih osoba, osoba s infekcijom koju uzrokuju rezistentni organizmi, osoba koje imaju i druge bolesti ili kad se s liječenjem započne kasno. Prognoza je također lošija u osoba kojima je zahvaćena aortna valvula, više valvula, kad su vegetacije velike, kad je više vrsta mikroorganizama izazvalo bakterijemiju, u slučaju infekcije umjetnog zaliska, mikotične aneurizme, apscesa valvularnog prstena i velikih embolija.

Prognoza je bolja kod desnostranog nego kod ljevostranog endokarditisa, jer se disfunkcija trikuspidalnog zaliska bolje podnosi, izostaju sistemske embolije, a desnostrani S. Liječenje Liječi se antimikrobicima duže nego inače. Kirurški zahvat može biti nužan kod mehaničkih komplikacija ili rezistentnih organizama. Antimikrobnu terapiju treba dati parenteralno. Kako se terapija mora davati 2—8 tjedana, često se intravenska terapija provodi kod kuće.

Svaki otkriveni izvor bakterijemije mora se riješiti: nekrektomijom, drenažom apscesa, uklanjanjem stranog tijela ili naprava.

Postojeći IV kateteri posebice centralni venski kateteri se moraju zamijeniti. Ako u bolesnika s novopostavljenim centralnim venskim kateterom endokarditis perzistira, i on se mora ukloniti. Organizmi koji se nalaze unutar biofilma koji prianja na kateter i druge naprave, ne moraju odgovarati na antimikrobnu terapiju, što dovodi do neuspješnosti terapije ili recidiva bolesti.

Ako se koristi kontinuirana infuzija umjesto intermitentno primijenjenih hipertenzije i endokarditis, infuzije ne treba prekidati u dužem vremenskom periodu. Za moguću kliničku dijagnozu: 1 glavni i 1 sporedni kriteriji, ili 3 sporedna kriterija. Antibiotici: Lijekovi i doziranje ovise o vrsti mikoroorganizma i osjetljivosti na antibiotike tipične režime vidi u TBL. Inicijalna empirijska terapija prije identifikacije organizma mora biti širokog spektra, kako bi pokrila sve vjerojatne uzročnike.

Intravenski narkomani dobivaju nafcilin 2 g IV svaka 4 h. Intravenski narkomani često ne pristaju na liječenje, imaju loše vene radi čestih uboda i skloni su ranijem, samovoljnom napuštanju bolnice. U takvih se bolesnika može pokušati provesti kratkotrajna parenteralna ili oralna terapija manje preporučljiva. Kod desnostranog endokarditisa koji uzrokuje S.

Lijevostrani endokarditis ne reagira na dvotjednu terapiju.

Kardiokirurška korekcija zaliska: Kirurški zahvat nekrektomija, popravak ili zamjena zaliska je potreban kad se razvije apsces, kad infekcija traje unatoč antimikrobnoj terapiji npr. Za određivanje pravog vremena za kardiokirurški zahvat, potrebna je iskusna klinička procjena. Ako se srčano hipertenzije i endokarditis, prouzročeno lezijom koja se može korigirati, pogoršava osobito ako je uzročnik S. Kada bolesnik ima umjetni zalistak, kirurški zahvat je potreban ako TEE pokazuje popuštanje šavova na paravalvularnom apscesu, ako disfunkcija zaliska dovede do zatajenja srca, zatim, kad se registriraju recidivirajuće embolije, ili kad je uzročnik infekcije rezistentan na antimikrobnu terapiju.

Klinička slika

Terapijski odgovor: Nakon započinjanja terapije, bolesnici sa streptokoknim endokarditisom osjetljivim na penicilin, hipertenzije i endokarditis se osjećaju bolje a vrućica pada u roku od 3—7 dana. Temperatura može ostati povišena iz drugih razloga osim perzistentne infekcije alergija na lijek, flebitis, infarkcija organa embolusom. Bolesnici sa stafilokoknim endokarditisom sporije reagiraju na terapiju.